Razgovor s povodom: Nakon akcije "Plamen slobode"

Hrvatski svjetski kongres

Razgovaramo s inicijatorima i voditeljima projekta „Plamen slobode“ tajnikom globalnog HSK-a Danijelom Lučićem, dopredsjednikom HSK Njemačke Petrom Ćosićem i članom predsjedništva Edijem Zelićem.
 
Globalna akcija „Plamen slobode“ Hrvatskoga svjetskog kongresa (HSK), dan uoči početka žalbenog vijeća Haaškog suda u slučaju Gotovina/Markač naišla je na izuzetan odaziv Hrvata diljem iseljeništva, ali i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Inicijatori ove akcije, odnosno voditelji projekta „Plamen slobode“, bili su tajnik globalnog HSK Danijel Lučić, dopredsjednik HSK Njemačke Petar Ćosić i član predsjedništva Edi Zelić.

razgovorspovodomOvaj trojac mladih entuzijasta već su u prošloj godini organizirali prosvjede protiv prvostupanjske presude u slučaju Gotovina/Markač. Među ostalim prosvjedovalo se tada u Berlinu, Frankfurtu, Stuttgartu i Münchenu, a vrhunac demonstracija dogodio se na trgu Plein u Den Haagu. Lučić, Ćosić i Zelić inicirali su i proveli akciju „Jedan narod, jedno srce“, zatim krajem prošle godine slanje stotinu tisuća božićnih čestitki hrvatskim generalima u Den Haag, a sada i „Plamen slobode“ kojim su pogodili žicu svojih sunarodnjaka diljem svijeta. Akcija je organizirana za generale Gotovinu i Markača, ali i za šestorku iz BiH.

• Kako objašnjavate uspjeh globalnih akcija Hrvatskog svjetskog kongresa? Kako uopće dolazite do ideja poput „Plamena slobode“?

Lučić: Imali smo osjećaj da je potrebno nastaviti korak po korak zacrtanim putem. Najbolje ideje u najvećem broju slučajeva rode se spontano. Najveći dio posla slijedi onda u realizaciji. Tako je bilo i kod naših globalnih akcija. Mislim da je ključna iskrenost poruke koja se želi prenijeti. Da ljudi nisu prepoznali tu iskrenost, a pogotovo i apsolutnu ispravnost i potrebu da i kao obični građani iskažemo svoju solidarnost i podržimo naše nepravedno osuđene uznike u Den Haagu, naše globalne akcije ne bi bile ni približno uspješne. Želim se na ovom mjestu zahvaliti svima koji su dali podršku našim inicijativama i koji su poput Ante Arbanasa s Braniteljskog portala radili iza kulisa kako bi naše akcije izgledale što profesionalnije i serioznije.

• Na koji način akcije poput „Plamena slobode“ mogu utjecati na tijek suđenja? Dolaze li informacije o Vašim akcijama i do samih generala, u ovom slučaju Gotovine i Markača?

Ćosić: Svjesni smo činjenice da naše akcije faktički ne utječu mnogo na rad Haaškog tribunala. Međutim, i do tužiteljstva i sudaca dolaze informacije o tome da se Hrvati diljem svijeta organiziraju i solidariziraju. Hrvati su u našim akcijama pokazali jedno lice, dokazali su da dišu zajedno, da su jedan narod i jedno srce. „Plamenom slobode“ pojasnili smo široj javnosti, dakle ne samo domaćoj javnosti, da je nešto trulo u državi Nizozemskoj tj. u hodnicima i sudnici Haaškog suda.

Zelić: Informacije o našim akcijama, naravno, dopiru i do naših generala u Den Haagu. Slike i video snimke „Plamena slobode“ obišle su svijet. Iz direktnih razgovora s osobama koje često posjećuju hrvatske uznike u Haagu, znamo da ih itekako hrabri potpora Hrvata diljem svijeta. Nadamo se da će naše molitve biti uslišene i da će pravda na kraju pobijediti.
 
• Jeste li u sklopu Vaših aktivnosti bili u kontaktu s obranama ili obiteljima hrvatskih uznika u Den Haagu?

Lučić: Sve prosvjede i globalne akcije isključivo su ideja i inicijativa Hrvatskog svjetskog kongresa. U te projekte uložili smo mnogo sati volonterskoga rada. Veliki dio troškova financiran je čak iz privatnih džepova nekoliko članova HSK. U izravnom kontaktu s obiteljima naših uznika u Den Haagu nismo, no vjerujemo da i obitelji naših uznika u Den Haagu podržavaju naš rad i naše zalaganje za pravdu i pravednost.
 
• I sami ste nazočili početku žalbenog vijeća u slučaju Gotovina/Markač u Den Haagu? Kakvi su dojmovi?

Lučić: Kada sjedite u sudnici, u neposrednoj blizini hrvatskih generala, za koje ste uvjereni i znate da su nepravedno osuđeni, da su zapravo žrtvovani, obuzima vas čudan osjećaj, jeza, nevjerica... Imali smo čast iz neposredne blizine pratiti iskaze Ante Gotovine i Mladena Markača. Jedan i drugi na mene su ostavili nepokolebljiv dojam, jasno su dali do znanja da se ne osjećaju krivima i da su njihovi postupci za vrijeme vojno-redarstvene akcije „Oluja“ i za vrijeme Domovinskog rata bili časni i dostojanstveni, u skladu sa ratnim pravima. Početku žalbenog vijeća nazočio je i poznati glumac Goran Višnjić koji se odmah pridružio našoj akciji „Plamen slobode“. Ispred zgrade Haaškog suda zajedno smo upalili svijeće kao znak ljubavi i vjere, vjere u pravdu i vraćanje pravde u ravnotežu.

Ćosić: Među pravnim stručnjacima u obrambenim timovima generala Gotovine i Markača, koji izuzetno dobro surađuju, svakako vlada optimizam i uvjerenje da će u žalbenom postupku naši generali biti oslobođeni. Bilo bi pretenciozno tvrditi da su naše globalne akcije ili demonstracije u Den Haagu pridonijeli preokretanju stvari, ali na neki način smo ponosni, jer smo uvjereni da je cijeli uloženi trud bio za pravu stvar.
 
• Pokazali ste dosljednost u Vašim najavama da nećete odustati dok pravda ne bude zadovoljena. Međutim, zapravo bi Vam bilo najdraže da nikada više ne morate organizirati globalna akcije potpore hrvatskim generalima?

Zelić: To bi značilo da su svi naši haaški uznici na slobodi. Daj Bože da bude tako i da ne bude više potrebno da organiziramo globalne akcije potpore našim generalima. To bi svima nama bilo najdraže. Međutim, mislim da ne možemo raditi dovoljno na tome da neprestano ujedinjujemo Hrvate u iseljeništvu i Domovini. Čini nam se da postoje mnoge razmirice i nesuglasice. Za dobrobit naše Domovine moramo pokušati raditi jedni za druge i jedni sa drugima. Pokazali smo da smo zajedno najjači i u tom smislu želim zahvaliti svima koji su pomogli u organizaciji naših akcija.

Ćosić: Mi ćemo svakako kroz rad u Hrvatskom svjetskom kongresu nastaviti lobirati za iseljeništvo, za potencijale iseljeništva i veliki broj mladih stručnjaka koji svojim znanjem i iskustvom mogu pomoći Domovini na putu prema boljoj budućnosti. Pri tome naglašavam da postupamo kao nadstranačka organizacija koja je politički potpuno neovisna. Hrvate je, pokazali smo, moguće senzibilizirati, ali samo pravim projektima, pravim idejama i poštenim zalaganjem. Ljudi to prepoznaju. Dosta je bilo prevara u prošlim godinama. Sazrjelo je vrijeme za neke nove načine komuniciranja i suradnje.
 
• Možete li nam ukratko reći što je zapravo Hrvatski svjetski kongres i za koje se ciljeve Vaša udruga zalaže?

Lučić: Hrvatski svjetski kongres je nevladina međunarodna organizacija Hrvata u iseljeništvu koja ima za cilj ujediniti Hrvate u iseljeništvu, raditi na integraciji Hrvata u pojedinim zemljama u kojima žive, ali svakako i boriti se za opstanak hrvatskog jezika, tradicije i kulture te za jačanje povezanosti Hrvata u iseljeništvu s Domovinom. Djelujemo na svim kontinentima, gdje žive Hrvati te smo član Ujedinjenih naroda u svojstvu savjetodavnog organa. Kompletan rad Hrvatskog svjetskog kongresa je volonterske naravi. Na razini Hrvatskog svjetskog kongresa Njemačke zadnjih je godina došlo do velikih promjena, vodstvo udruge je preuzela potpuno nova generacija mladih, vrlo obrazovanih i stručnih ljudi koji odlično harmoniraju i rade na značajnim projektima. Primjera radi, Hrvatski svjetski kongres Njemačke stalni je član integracijskog summita kancelarke Angele Merkel, redovno sudjelujemo u različitim nacionalnim i regionalnim gremijima na temu integracije.

Ćosić: Prošla Vlada je predložila i nacrtala zakon o Hrvatima izvan Republike Hrvatske, nova ga vlada sada počinje provoditi, primjerice kroz osnivanje Ureda za Hrvate izvan RH kojemu je na čelu Darija Krstičević. U Hrvatskom svjetskom kongresu se nadamo da će Hrvatska konačno prepoznati potencijale koje nudi iseljeništvo. Davno smo prestali biti bauštelci, danas mladi Hrvati u iseljeništvu zauzimaju visoke funkcije u bankama, na burzi, u industriji ili čak u njemačkoj politici. Radi se o vrlo interesantnoj skupini ljudi koji itekako mogu biti od značaja lobirajući za hrvatske interese na različitim razinama. Na hrvatskoj je politici i društvu da aktivira te potencijale.
 
• Mnogi Hrvatskom svjetskom kongresu predbacuju usku povezanost s političkom opcijom HDZ-a?

Lučić: Hrvatski svjetski kongres je nadstranačka udruga u kojoj nema mjesta strančarenju. Fokusiramo se na projekte koje smatramo važnima za iseljenike.

Ćosić: Predsjedništvo HSK Njemačke obuhvaća članove svih političkih smjerova i opcija. Načelno se može reći da podupiremo sve što ide u korist Domovini, na primjer održavanje dopunske nastave na hrvatskom jeziku za djecu naših iseljenika.
 
• U iseljeništvu ste sebi stvorili već određeni imidž, no kako se prihvaća rad Hrvatskog svjetskog kongresa u Hrvatskoj?

Zelić: Uvjeren sam da je Hrvatski svjetski kongres i u Hrvatskoj već postao poznati „brend“. Naše smo globalne akcije komunicirali na veliki broj adresa medija, raznih institucija i pojedinaca. Sve od reda su nam stizale poruke pohvale i podrške. Ponosni smo na činjenicu što se „Plamen slobode“ pronio preko Sjeverne i Južne Amerike, preko Europe sve do Azije i Australije, a posebno da smo nakon duže vremena uključili zajednicu u Južnoj Africi. Međutim, jednako nam je važno što su naši ljudi svijeće palili u mnogim gradovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Ponosno možemo istaknuti kako je akcija obuhvatila 5 kontinenata i stotinjak gradova.
 
• Kakve projekte planirate u budućnosti?

Ćosić: Trenutno radimo na još jednom izuzetnom projektu, no prerano je da bismo već iznosili neke detalje. Preostaje nam se još konsolidirati i riješiti financijsku konstrukciju projekta. Naime, HSK ne prima nikakva sredstva iz proračuna Republike Hrvatske niti je pristao na neka ponuđena pokroviteljstva za prosvjede ili globalne akcije potpore hrvatskim uznicima u Den Haagu. Nikako ne želimo da se netko na njihov račun politički profilira. Sve što radimo financira se iz članarina i donacija, pa na kraju krajeva i o tome ovisi budućnost nekih sličnih projekata. Ponavljam, pak, da bismo najsretniji bili kada ne bi više bilo nužno organizirati nikakve akcije za hrvatske uznike u Haagu. To bi, naime, značilo da ih se pustilo na slobodu.

Lučić: „Plamen slobode“ je bio jedan veliki korak u formiranju zajedništva izvandomovinstva. Na tome ćemo nastaviti i na tome moramo graditi budućnost. Jedno jako iseljeništvo u stanju je Domovini pomoći u raznim smjerovima, a to nam mora biti jedan od velikih ciljeva.

Razgovarala: Željka Lešić
Preuzeto s mrežne stranice Hrvatskog fokusa

Facebook komentari ()


 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi